Sjećanje na prošle živote


Sjećanje na prošle živote (SPŽ) zanimljiva je tema iskustvenih doživljaja sa značajnim brojem opisanih svjedočanstava, a u posljednje vrijeme i sa sve većim interesom znanstvene i istraživačke zajednice.

SPŽ podrazumijeva vjerovanje da su ljudi živjeli živote prije sadašnjega te da su ta iskustva „duboko zapisana” u čovjekovoj svijesti. SPŽ se najčešće povezuje s regresijom u prošle živote (eng. Past-Life Regression), koja podrazumijeva različite hipnotičke ili meditativne tehnike, spontana sjećanja ili kulturološke obrasce koji potiču takva vjerovanja (npr. vjerovanje u reinkarnaciju, transmigraciju, samsaru), pri čemu osoba dobiva navodna sjećanja na jedan ili više prijašnjih života koje je proživjela.

Ako SPŽ ne javlja spontano, do njih se u nekim slučajevima može doći regresoterapijom. Spontana sjećanja najčešće se javljaju kod djece, a takvih primjera ima značajan broj. Općenito, regresoterapija je terapeutski pristup koji se sastoji od vođenja i usmjeravanja osobe da se usredotoči i prisjeti događaja iz prošlosti, osobito iz djetinjstva, koji bi trebali pomoći pri rješavanju poteškoća (fobija, strahova, emocionalnih blokada itd.) u sadašnjosti. Jedna skupina istraživača i praktičara smatra da se regresoterapijom, odnosno regresijom u prošle živote, može doći do SPŽ koje je osoba navodno proživjela prije sadašnjega rođenja.

Regresoterapijske tehnike su različite, a uključuju hipnoterapiju, hipnozu, autohipnozu i igranje uloga, pri čemu se kroz sugestije i navođenje nastoji potaknuti prisjećanje te iscjeljivanje trauma iz prošlosti; osobni i duhovni razvoj, povezan s otkrivanjem različitih aspekata duhovnoga života, i prema određenim vjerovanjima, prošlih života.

Na teorijskoj razini postoje pokušaji pojašnjavanja ovoga fenomena, a Khattar Hatoum ističe sljedeće: kognitivne teorije „pružaju konceptualni okvir za razumijevanje mehanizama putem kojih se informacije kodiraju, pohranjuju i prizivaju u ljudskom umu. One pojašnjavaju procese koji mogu utjecati na oblikovanje i prisjećanje sjećanja na prošle živote”. Nadalje navodi: „Dok neki ova prisjećanja smatraju dokazom postojanja prošlih života, drugi ih tumače kao mentalne konstrukcije oblikovane misaonim procesima. Kriptomnezija, konfabulacija, imaginacija, sugestija i kognitivne sheme predstavljaju aspekte navodnih sjećanja na prošle živote koji se mogu bolje razumjeti u okviru kognitivne teorije.”

U knjizi Raymonda A. Moodyja i Paula Perryja, Život prije života: psihijatrijsko istraživanje regresija u prošle živote, poznati psihijatar i istraživač fenomena iskustava bliskih smrti dr. Raymond A. Moody smatra fenomenom vrijednim istraživanja jer ljudi tijekom regresije doživljavaju emocionalno snažna i često terapijski značajna iskustva.

Moody je i sam prošao regresoterapaju te otkrio devet navodnih prijašnjih života koji su opisani u knjizi.  Jedna od glavnih ideja knjige jest da se tijekom regresijskih iskustava ljudi suočavaju sa simboličkim ili navodno prošloživotnim uzrocima sadašnjih strahova i odnosa, što ponekad dovodi do emocionalnoga rasterećenja i ublažavanju traumatskih iskustava sadašnjeg života.

O fenomenu regresije u prošle živote Moody zaključuje: „Istraživanja su me navela da povjerujem kako gotovo svatko može doživjeti dramatično putovanje u prošli život. Potrebno je samo strpljenje i spremnost da se prizna da je, kada je riječ o čovjekovu duhu, još mnogo toga nepoznato, osobito u domeni načina na koji on komunicira sam sa sobom. Ta dimenzija duha dosad još nije detaljno istražena. Ali upravo je ona ta koja u svakome od nas stvara osobne mitove, formirajući sliku koju imamo sami o sebi i čineći nas onim što jesmo.” (…) „Što se mene tiče, moje iskustvo s prošlim životima izmijenilo je moj sustav vjerovanja. Te doživljaje više ne smatram ‘čudnim’. Smatram ih normalnim događajima koji se mogu dogoditi svakome tko se dade hipnotizirati. Najmanje što za njih možemo reći jest da su otktrića iz duboke podsvijesti. Najviše, da su dokaz za život prije života.”

Jedno od poznatijih dokumentiranih istraživanja opisano je u knjizi psihijatra dr. Briana L. Weissa, Mnogi životi, mnogi učitelji, u kojoj se opisuje slučaj pacijentice Catherine. Ona je patila od snažne tjeskobe, fobija i noćnih mora. Budući da joj klasične metode nisu pomagale, Weiss je započeo uobičajenu terapiju hipnozom. Tijekom hipnoterapije, umjesto sjećanja iz djetinjstva, spontano je počela opisivati prizore koje je povezivala s navodnim prošlim životima. Weiss tvrdi da su se suočavanjem s traumatskim iskustvima iz tih regresija njezini simptomi postupno smanjivali. Posebnu pozornost izazvale su poruke tzv. „Učitelja” (Masters), koje je Catherine iznosila tijekom hipnotičkoga stanja, a koje su prema Weissu sadržavale duhovne uvide o životu, smrti i razvoju čovjeka. Ovaj je slučaj postao jedno od najpoznatijih suvremenih svjedočanstava o regresiji u prošle živote.

Jedan od najgorljivijih pobornika regresije u prošle živote i SPŽ-a bio je američki psiholog i hipnoterapeut dr. Michael Newton. Duhovna regresija, prema njegovim istraživanjima i stavovima, stanje je koje se putem hipnoze otkriva u nadsvjesnom umu te, prema njegovu tumačenju, uvodi u navodne prijašnje živote prije utjelovljenja u sadašnjem tijelu. Tijekom više od trideset i pet godina karijere vodio je više tisuća hipnotičkih terapija „života između života” sa svojim klijentima, a svoju je samostalnu karijeru i istraživanja u tom području započeo krajem 1960-ih kao jedan od pionira istraživačkoga pristupa ovom pitanju.

Newton ističe: „Informacije iz ove knjige o postojanju duša nakon fizičke smrti predstavljaju najsmislenije objašnjenje razloga zbog kojeg smo ovdje koje sam pronašao u životu. Sve moje godine potrage za smislom života nisu me pripremile za trenutak u kojem su mi klijenti pod hipnozom napokon otvorili vrata vječnoga svijeta.” (Newton, Putovanje duša).

Znanstvena istraživanja djece koja imaju spontana sjećanja na prošle živote provode se na medicinskom fakultetu University of Virginia School of Medicine, Division of Perceptual Studies. Do sada je istraženo oko dvije i pol tisuće slučajeva. Neki od tih istraživačkih slučajeva predstavljeni su u knjigama psihijatra dr. Iana P. Stevensona.

Zaključak glede SPŽ i regresoterapije može se sažeti na sljedeći način. Istraživanja u području psihologije, psihijatrije, hipnoze, filozofije i religije upućuju na postojanje subjektivnih doživljaja kod mnogih osoba u vezi s ovim fenomenima. Svjedočanstava ima mnogo, ali je njihova dokazivost i dalje upitna. Mnoga od tih svjedočanstava uvjetovana su kulturološkim okvirima, osobito ondje gdje su takva uvjerenja široko rasprostranjena.

Daljnja istraživanja i proučavanja ovoga fenomena dat će dodatne i preciznije odgovore koji će pomoći u potpunijem rasvjetljavanju ovoga fascinantnog fenomena, koji zaokuplja maštu i živote mnogih ljudi diljem svijeta.

Autor (tekst i foto): Branimir Bučanović

Biografija i izvori za proučavanje:

  • Brian L. Weiss, „Prošli životi, mnogi Učitelji”, Timea, Zagreb 2003.
  • Brian L. Weiss i Amy E. Weiss, „Čuda se događaju: kako nas sjećanja iz prošlih života mogu iscijeliti”, Planetopija, Zagreb 2014.
  • Michael Newton, „Putovanje duša: prikaz slučajeva života između života”,  Škorpion, Zagreb 2008.
  • Michael Newton, „Sudbina duša: novi prikaz slučajeva života između života”, Škorpion, Zagreb 2008.
  • Michael Newton, „Sjećanja na život poslije života: život između života”, Škorpion, Zagreb 2010.
  • Michael Newton, „Život između života: hipnoterapija za duhovnu regresiju”, Škorpion, Zagreb 2011.
  • Raymond A. Moody i Paul Perry, „Život prije života: psihijatrijsko istraživanje regresija u prošle živote”, Prosvjeta, Zagreb 1992.
  • Jim B. Tucker, „Život prije života: znanstveno istraživanje sjećanja djece na prošle živote”, V.B.Z., Zagreb 2008.
  • Khattar Hatoum, “Exploring the Psychological Mechanisms, Underlying the Experience of Past-Life Memories?”, Selinus University 2004.
  • Linda Backman, „Izvedite svoju dušu u svjetlost: iscjeljivanje uvidom u prošle živote i vrijeme provedeno između njih”, Škorpion, Zagreb 2011.
  • Ted Andrews, „Saznajte sve o svojim prošlim životima”, V.B.Z., Zagreb 2021.
  • Sandra Anne Taylor, „Skrivena moć vaših prošlih života: otkrijte kod svoje svijesti”, V.B.Z., Zagreb 2016.
  • Ian Stevenson, „Twenty Cases Suggestive of Reincarnation“, University Press of Virginia, Charlottesville 1974.
  • Ian Stevenson, „Children Who Remember Previous Lives“, University Press of Virginia, Charlottesville 1987.
  • Ian Stevenson, „Reincarnation and Biology“, Praeger, Westport 1997.
  • Zrinka Bokšić, „Put u prošle živote: cjeloviti vodič kroz nehipnotičku regresiju za terapeute”, vlastita naklada, Zagreb 2002.
  • Dražen Radaković, „Život između smrti i ponovnog rođenja: istinite priče o regresiji”, Profil knjiga, Zagreb 2014.
  • Dolores Cannon, „Između smrti i života: razgovori s dušom”, V. Smoković, Pula 2018.
  • University of Virginia, School of Medicine, Division of Perceptual Studies, pristupano svibanj/lipanj 2026.