Hipnoza

✧

Hipnoza je prirodno stanje svijesti u koje se svakodnevno ulazi – svjesno ili nesvjesno. Pojam dolazi iz grč. ὕπνος (hypnos) = hrv. san, koji je uveo James Braid u 19. st. Stručnjaci iz različitih područja proučavali su ovo pitanje i stanje te dali odgovore i definicije; danas je ovo područje multidisciplinarno istraženo.

Ključno je uočiti i razumjeti hipnotičko stanje svijesti u koje se ulazi navođenjem hipnoterapeuta ili samoulaskom, a to je najčešći slučaj. To je prirodni psihološki proces i stanje svijesti u kojemu osoba doživljava promjenu percepcije, pojačano pamćenje i kontrolu ponašanja. Taj proces uključuje pojačanu sugestibilnost, imaginaciju i prijemljivost za podatke i sugestije.

Hipnotičko stanje svijesti možemo opisati usporedbom. Vozimo se u vlaku. Put je dugačak i monoton. Izmjenjuju se ritmični zvukovi prelaska preko spojenih tračnica te prizori koje gledamo za vrijeme vožnje. Dok se vozimo, polako tonemo u svoje misli, promatramo prizore i gubimo osjećaj za vrijeme. Osjećamo se ugodno, opušteno, dremljivo i maštamo… Vlak staje, a mi se trgnemo i shvaćamo da smo se konačno zaustavili; u tom smo trenutku izašli iz hipnotičkog stanja svijesti.

Hipnotičko stanje je svjesno, ali promijenjeno stanje u kojemu se pojačava pozornost, a osjetljivost na vanjske podražaje se smanjuje. Budući da se u tom stanju povećava naša unutarnja svijest, lako primamo sugestije i pojačava se primanje informacija. Hipnotičko stanje nije gubitak svijesti, kontrole nad sviješću, bezumni trans ili mistično stanje. Hipnotičko stanje svijesti je prirodno stanje svjesne pojačanosti koje prati opuštenost i pojačano stanje prijemljivosti za sugestije koje mogu voditi u promjenu razmišljanja, ponašanja i djelovanja.

Nema bitne razlike između hipnoze i samohipnoze, tj. autohipnoze. U prvom slučaju osobu uvodi hipnoterapeut, a u drugom osoba sama ulazi u hipnotičko stanje svijesti. Učenje i ovladavanje autohipnozom donosi mnoge blagodati. Autohipnoza je najmanje “invazivna” i pomaže u samosagledavanju izazova, nevolja, pronalaženju rješenja, radu na sebi, oblikovanju pogleda na svijet i poboljšavanju općeg stanja.

Kada osoba uđe u hipnotičko stanje svijesti, bitno je davanje ostvarivih hipnotičkih ciljeva: to su smjernice za životne promjene i poboljšanja, to je bitan dio hipnotičkog procesa.

Hipnotičar je osoba koja proučava i prakticira te posjeduje znanje o hipnozi i njezinim učincima. Obično je prakticira na neprofesionalnoj razini u krugu poznanika ili udruga. Hipnoterapeut je stručno osposobljena osoba koja provodi hipnoterapiju u cilju duševnog poboljšanja. Dio medicinskog osoblja osposobljen je za hipnoterapiju, iako se ne slažu svi s njezinom terapijskom učinkovitošću. Mnogi hipnotičari i hipnoterapeuti djeluju kao samostalni savjetnici ili u okviru neprofitnih udruga.

Hipnoterapija je primjena hipnoze u cilju poboljšanja svijesti; ako se koristi od stručne osobe u području medicine, tada se primjenjuje kao nadopuna postojećem liječenju.

O hipnozi, autohipnozi, neznanju i predreasudama pozvezanim s tim područjem poznati psihijatar, israživač, znanstvenik i filozof dr. Raymond A. Moody zaključio je sljedeće.

»Ne znam ni za jednu pojavu u psihologiji koja je u očima javnosti toliko povezana s vjerovanjem u magiju i mitove, kao što je to hipnoza. Koristim hipnozu u svojoj praksi i uvijek se iznova čudim strahu s kojim pacijenti dočekuju takav moj prijedlog. Kad pacijentu preporučite hipnoterapiju – da se nauči opustiti ili da se oporavi od neke podsvjesne traume – najčešće to odbija. Uobičajeno je strahovanje da će pasti u vlast hipnotizera te postati automat ili robot. Ništa nije dalje od istine. Čovjek ne može pasti u trans ukoliko to sam ne odluči, pa je prema tome svaka hipnoza zapravo samohipnoza. Hipnotizer je samo instruktor, osoba koja vam pomaže ući u hipnotički trans. Općenito govoreći, dok ste u transu, nitko vas ne može prisiliti da učinite nešto što ne biste učinili i u normalnom budnom stanju. Također je veliki broj ljudi koji misle da je hipnoza gubitak svijesti i da se neće sjećati onoga što se događalo dok su bili u transu. I to je pogrešno. Hipnoza je stanje povećane koncentracije i opuštenosti, smireno stanje svijesti u kojem se čovjek odmara. Većina hipnotiziranih svjesna je što se događa u prostoriji oko njih, naravno, ukoliko nisu prihvatili sugestiju da ne obraćaju pažnju na svoju okolinu. Moglo bi se reći da je hipnoza stanje u kojem smo mnogo svjesniji unutarnjih osjećaja i procesa. Jedna od najuobičajenijih reakcija koju sam čuo od ljudi koji su izašli iz hipnoze glasila je: ‘Dakle ja zapravo ne znam jesam li bio hipnotiziran ili ne.’ Pacijenti očekuju nešto neobično ili čak magijsko, a radi se naprosto o stanju opuštenosti koje ih usmjeruje na unutarnje podražaje. U hipnozi nema ničega opasnog. Zapravo je to jedna od najneškodljivijih psiholoških metoda kojima raspolažemo. Drugo pogrešno mišljenje o hipnozi jest da se u tom stanju ne može lagati. Na temelju objašnjenja koje često čujemo u medijima, mnogi ljudi zaključuju da je sve što se govori u hipnozi bezuvjetna istina. No u psihološkoj literaturi velik je broj primjera iz kojih se vidi da je laž i u hipnozi posve moguća.” (Moody, Raymond A., i Paul Perry, Život prije života: psihijatrijsko istraživanje regresija u prošle živote, Zagreb, Prosvjeta, 1992. str. 192.–193.)

✧

Sastanci, radionice samohipnoze i hipnoterapije, provode se u okviru:

▪

Centra za potporu i inkluziju u zajednici

▪

Zagrebačkih dragovoljaca branitelja Vukovara

Voditelj:

Branimir Bučanović, Ph.D.

E-pošta:
mefea.net@gmail.com

Kontakt putem obrasca:

← Back