U tekstu opisujemo životne činjenice i terapeutski model poznatog psihijatra dr. med. Miltona H. Ericksona (1901. – 1980.). On je svojim radom ostavio dubok trag u razvoju hipnoze kao prihvaćene terapijske tehnike. Utemeljio je suvremeni način hipnoterapije, tzv. ericksonovski pristup, te potaknuo pozitivne promjene kod značajnog broja ljudi.
Erickson je rođen 5. prosinca 1901. u Aurumu, Nevada, SAD. Odrastao je u skromnim uvjetima, uz siromašne, ali brižne roditelje, na seoskom domaćinstvu u Lowellu, Wisconsinu. Od djetinjstva su ga pratile i teške zdravstvene poteškoće: disleksija, teškoće u razlikovanju tonova i djelomični daltonizam. Kada je imao 17 godina, obolio je od teškog oblika dječje paralize, a liječnici su mislili da će umrijeti. Tijekom tog vremena, budući je bio nepokretan, počeo je razvijati hipnotičke tehnike, imaginaciju pokreta te mentalne slike, a sve u svrhu ponovnog učenja hodanja koje je bilo narušeno zbog bolesti. Razvio je sposobnost promatranja ljudi i njihovih reakcija, a to će biti presudno u njegovu budućem terapeutskom radu.
Nakon što se oporavio od paralize, počinje pripreme za studij te upisuje medicinu na University of Wisconsin–Madison, a završio je 1928. Već je tijekom studija počeo pokazivati veliki interes za hipnozu, koja tada još nije bila u potpunosti afirmirana kao terapeutska tehnika. Nakon studija započinje raditi kao psihijatar u državnim bolnicama te polako počinje razvijati svoju hipnoterapijsku tehniku. Obično se 1930-e godine uzimaju kao početak razvoja njegove tehnike, a 1970-ih godina postaje globalno poznat i priznat hipnoterapeut. U prvih dvadeset i pet godina terapeutske karijere imao je više od tri tisuće i pet stotina pacijenata, a karijera mu je trajala pedeset i dvije godine pa je ukupan broj daleko veći.
U kasnim četrdesetim godinama ponovno je počeo osjećati zdravstvene poteškoće kao posljedice preboljene paralize. To je stvaralo progresivnu mišićnu slabost, otežano kretanje te jake bolove. Te su ga zdravstvene poteškoće pratile do kraja života, a pred kraj života morao je koristiti invalidska kolica. Unatoč teškim zdravstvenim poteškoćama, neumorno je radio. Iz prvog braka imao je troje djece. Druga supruga postala mu je ujedno i ključna profesionalna suradnica koja mu je bila podrška do kraja života; s Elisabeth („Betty”) Erickson imao je petero djece. U Phoenix se preselio zbog tople klime i zdravstvenih razloga. Njegov dom postao je terapeutsko-edukativno središte. Tamo su ljudi dolazili na terapiju i edukaciju, a obiteljsko, neformalno i nenametljivo okružje bilo je bitan dio njegova terapeutskog rada.
Milton H. Erickson preminuo je 25. ožujka 1980. u Phoenixu, Arizona, SAD, u 79. godini života. Posljedice dugogodišnje bolesti ostavile su traga na njegovu tijelu, ali nisu narušile njegov radni i životni elan. Erickson je svojim primjerom pokazao da je moguće i u teškim životnim okolnostima, vođen idealima, ići naprijed putem koji mu je “sudbina odredila, a volja zadala”.
Ericksonovski hipnoterapijski model poticajan je i inovativan pristup hipnoterapiji. Do tada se hipnoterapija često koristila prema autoritativnom modelu u kojemu je hipnoterapeut nametao svoju volju i ciljeve sudioniku, predstavljajući se kao “moćni sveznajući” stručnjak.
Ericksonov model je suptilniji, blaži, sugestivniji, indirektniji, suradnički i usmjeren prema osobi s kojom se surađuje tijekom terapije. Temeljna značajka njegova modela opisana je u hipnotičkoj priči Izgubljeni konj. Erickson je smatrao da osoba ima potencijale i snagu u sebi, a zadaća terapeuta jest te potencijale pronaći, potaknuti i usmjeriti kako bi osoba rasla i mijenjala se u područjima gdje je to nužno. Terapeut je, u pravom smislu te riječi, vodič, a ne gonič. Prema American Psychological Associationu: “Ericksonovska psihoterapija oblik je psihoterapije koji je razvio M.H.E., a u kojem terapeut koristi hipnozu, indirektnu sugestiju, metafore i strateške intervencije radi aktivacije vlastitih resursa osobe za promjenu.”
Ericksonov model značajan je po sljedećem: uspostavlja povjerenje neformalnim i opuštenim pristupom, pažljivo, ali neizravno promatra i uočava osobine sudionika, koristi indirektne sugestije, produbljivanjem usmjerava pozornost, koristi terapijske sugestije te integrira promjene. Terapija nije kruta, autoritativna i nametljiva. Ponekad je terapija više nalik razgovoru nego “hipnotičkom” sastanku, a ponekad je korištenje priče ili životnog primjera temelj sastanka.
Ericksonov model karakterističan je po pet načela: indirektna sugestija, sudionikovi izvori (utilizacija), prilagođavanje terapije, nesvjesni izvori te usporedbe i priče, tj. simbolička komunikacija.
Indirektna sugestija podrazumijeva navođeni razgovor kojim se nastoji potaknuti nenametljivo i puno sudjelovanje u sesiji. Npr. umjesto “Sada ćete se opustiti!”, koristio bi izraze poput: “Možda biste mogli zamisliti da ste opušteni.” Dakle, manje nametljivo i bez prisile. Utilizacija podrazumijeva koncept korištenja svega što sudionik nosi sa sobom. Ako je osoba, npr., negativna, to je bila početna točka od koje je kretao, ali bi ju onda indirektnim vođenjem usmjeravao. Kao polaznu točku i most suradnje koristio je sudionikove simbole, svjetonazorske koncepcije itd., tj. sve što je bilo ključni dio sudionikova identiteta. Prilagođavanje terapije znači da se svakome pristupa posebno, prema individualiziranim principima. Po tom modelu ne postoji unaprijed zadani obrazac ili “naučena skripta” koja se šablonski koristi, nego se svakoj osobi pristupa na poseban, njoj prilagođen način. Nesvjesni izvori upućuju na uvjerenje da nesvjesni dio psihe sadrži sve potrebne informacije te iskustva koja je osoba imala tijekom života, a koja mogu pomoći u pronalaženju odgovora koji je najbolji za nju. Vodič (terapeut) usmjerava osobu da otkrije rješenja koja će biti njezina i prikladna upravo njoj. Simbolička komunikacija važan je element. Pričanje priča te navođenje usporedbi i primjera iz života koji nose poruke i na taj način zaobilaze “otpor” svijesti te prodiru u dubine podsvijesti ključan je dio ovog modela. Bitan dio terapijskog djelovanja jest osmišljavanje individualiziranih priča, usporedbi, metafora i životnih primjera u cilju poticanja promjena i djelovanja sudionika.
Od 1979. djeluje Milton H. Erickson Foundation, neprofitna organizacija osnovana s ciljem unapređenja prakse u području mentalnog zdravlja te očuvanja i promicanja učenja pokojnog dr. med. Miltona Ericksona. Zaklada predvodi razvoj suvremenog i inovativnog stručnog usavršavanja u području terapije, promiče njegova načela i terapeutski pristup, a preko zaklade moguće je sudjelovati u terapeutskim usavršavanjima prema Ericksonovu modelu.
Autor (tekst, ilustracija): Branimir Bučanović
Biografije i izvor za proučavanje:
- APA Dictionary of Psychology: “Ericksonian psychotherapy”, pristupljeno 7. lipnja 2026.
- Milton H. Erickson Foundation, erickson-foundation.org/
- Milton H. Erickson, Ernest L. Rossi, Sheila I. Rossi, „Hypnotic Realities: The Induction of Clinical Hypnosis and Forms of Indirect Suggestion“, Irvington Publishers, New York 1976.
- Milton H. Erickson, Ernest L. Rossi, „Hypnotherapy: An Exploratory Casebook“, Irvington Publishers, New York 1979.
- Sidney Rosen (ur.), „My Voice Will Go with You: The Teaching Tales of Milton H. Erickson“, Norton, New York 1982.
- Milton H. Erickson, Ernest L. Rossi (ur.), „The Collected Papers of Milton H. Erickson on Hypnosis“, Irvington Publishers, New York 1980.
M▪︎E▪︎F▪︎E▪︎A 