U Parku prirode Medvednica, nedaleko od Planinarskog doma Grafičar, na nadmorskoj visini od oko 800 m, nalazi se Rudnik Zrinski.
Vlasnici rudnika bili su članovi hrvatske plemićke obitelji Zrinski. Rudnik se od početka 16. stoljeća upotrebljavao za rudarenje, a Zrinski su 1527. godine tadašnjim Zagrepčanima dali pravo na rudarenje. Glavni rudni mineral bio je galenit (olovni sjajnik). Galenit je sadržavao srebro kao primjesu, pa se ruda vadila ponajprije radi dobivanja srebra.
U rudniku je istodobno moglo raditi tridesetak rudara, u smjenama od deset do dvanaest sati, a do rudnika su dolazili pješice. Životni vijek tih muškaraca bio je iznimno kratak, oko trideset godina, a počinjali su raditi već u djetinjstvu. U radu su upotrebljavali: čekiće i klinove; pijuke i lopate; drvena kolica za prijevoz rude;
uljanice i voštane svijeće za rasvjetu.
Radni uvjeti bili su teški, naporni i opasni za život. Rudnik su obilježavali visoka razina vlage, hladnoća, prašina, slaba rasvjeta, opasnost od odrona i vrlo ograničen prostor. Rudarski nadzornik nazivao se njemačkim izrazom bergmeister.
Za posjetitelje je uređeno oko 100 metara podzemnih hodnika, prosječno visokih oko 1,7 metara. Prosječna temperatura u rudniku iznosi od 10 do 12 °C. Rudnik je moguće posjetiti vikendom i blagdanima od 10 do 16 sati tijekom sezone. Organizirano je stručno edukativno vodstvo koje traje oko trideset minuta.
Rudnik je značajno kulturno dobro koje svjedoči o geološkim obilježjima Medvednice, gospodarskim odnosima te poslovima koji su se nekoć obavljali na tom području.
Autor (tekst i foto): Branimir Bučanović
