O tome što je hipnoza, autohipnoza, neznanju, i predreasudama pozvezanim s tim područjem poznati psihijatar, israživač, znanstvenik i filozof Raymond A. Moody zaključio je sljedeće.
»Ne znam ni za jednu pojavu psihologiji koja u je očima javnosti toliko povezana s vjerovanjem u magiju i mitove, kao što je to hipnoza. Koristim hipnozu u svojoj praksi i uvijek se iznova čudim strahu u kojim pacijenti dočekuju takav moj prijedlog. Kad pacijentu preporučite hipnoterapiju – da se nauči opustiti ili da se oporavi od neke podsvjesne traume – najčešće to odbija. Uobičajeno je strahovanje da će pasti u vlast hipnotizera te postati automat ili robot.
Ništa nije dalje od istine. Čovjek ne može pasti u trans ukoliko to sam ne odluči, pa je prema tome svaka hipnoza zapravo samohipnoza. Hipnotizer je samo instruktor, osoba koja vam pomaže ući u hipnotički trans.
Općenito govoreći, dok ste u transu, nitko vas ne može prisiliti da učinite nešto što ne biste učinili i u normalnom budnom stanju. Također je veliki broj ljudi koji misle da je hipnoza gubitak svijesti i da se neće sjećati onoga što se događalo dok su bili u transu. I to je pogrešno. Hipnoza je stanje povećane koncentracije i opuštenosti smireno stanje svijesti u kojem se čovjek odmara. Većina hipnotiziranih svjesna je što se događa u prostoriji oko njih, naravno, ukoliko nisu prihvatili sugestiju da ne obraćaju pažnju na svoju okolinu.
Moglo bi se reći da je hipnoza stanje u kojem smo mnogo svjesniji unutarnjih osjećaja i procesa .
Jedna od najuobičajenijih reakcija koju sam čuo od Ijudi koji su izašli iz hipnoze glasila je: ‘Dakle ja zapravo ne znam jesam li bio hipnotiziran ili ne.’ Pacijenti očekuju nešto neobično ili čak magijsko, a radi se naprosto o stanju opuštenosti koje ih usmjeruje na unutarnje podražaje.
U hipnozi nema ničega opasnog. Zapravo je to jedna od najneškodļjivijih psiholoških metoda kojima raspolažemo.
Drugo pogrešno mišljenje o hipnozi jest da se u tom stanju ne može lagati. Na temelju objašnjenja koje često čujemo u medijima, mnogi ljudi zaključuju da je sve što se govori u hipnozi bezuvjetna istina. No u psihološkoj literaturi velik je broj primjera iz kojih se vidi da je laž i u hipnozi posve moguća.”
Raymond A. Moody i Paul Perry, „Život prije života: psihijatrijsko istraživanje regresija u prošle živote”, Prosvjeta, Zagreb 1992. (str.192.–193.)
Pokret u život 