Isusove prispodobe

»S čime ćemo usporediti kraljevstvo Božje ili kojom ga prispodobom prispodobiti? Ono je kao zrno gorušičino koje je, kad se posije na zemlju, manje od svega sjemenja na zemlji. I kad se posije, raste i postaje veće od svega povrća pa potjera velike grane, tako da se pod sjenom njegovom mogu gnijezditi ptice nebeske.« Mk 4,30–32. (VB)

Isusove su prispodobe slikovite priče iz života kojima se prenose i tumače evanđeoske istine. Mogu opisivati stvarne događaje ili biti ispričane na temelju životnih okolnosti. Prispodobe su središnji način na koji je Isus svojim učenicima prenosio duhovne, moralne i životne poruke i pouke.

Naziv dolazi od i.ž.r. grč. parabolē, a označuje komparaciju, usporedbu odnosno poredbu nečega ili nekoga s nekim ili nečim. Hrvatski su izrazi prispodoba, usporedba, poredba ili parabola. Isusove se prispodobe nalaze u evanđeoskim zapisima; najčešće se na njih jasno upućuje, tj. upotrebljava se taj izraz, a obično su kratke. Prepoznatljive su po slikovitoj usporedbi iz života nakon koje slijedi duhovna ili životno-moralna pouka. U Evanđeljima se nalazi trideset i devet prispodoba. Zapisano je jedanaest starozavjetnih prispodoba, npr. Ez 24, 3 ‒ 14. Isus je prispodobama prenosio pouke i tumačio različite duhovne i moralne teme: Kraljevstvo Božje ili Kraljevstvo nebesko, molitva, vjera, duhovnost, vječni život, ustrajnost, etika, nada, predanost, ljubav, poniznost, iskrenost, licemjerje, pravda itd.

Središnja je Isusova pouka Kraljevstvo nebesko ili Kraljevstvo Božje; čit. Mt 4, 17; Mk 1, 15. Zbog toga kao primjer služi trinaesto poglavlje Evanđelja po Mateju (Mt 13, 1 ‒ 58), koje donosi sedam prispodoba što, uz druge poruke, tumače tu središnju evanđeosku pouku. Sve prispodobe izravno ili neizravno tumače ili pojašnjavaju središnju pouku.

Prispodoba o ženi koja dodijava bahatom sucu, a on joj zbog njezine upornosti, ustrajnosti i vjere odluči pomoći, upućuje na ustrajnu i postojanu molitvu te vjeru u Boga. Poruka glasi: »A neće li Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu ako je i odužio s njihovom stvari? Kažem vam, obranit će ih brzo. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« (čit. Lk 18, 1 ‒ 8.)

Gospodin Isus Krist jednom je prigodom poučavao prispodobom o sijaču koji sije sjeme, a ono pada uz put, na kamenito tlo, među trnje i na dobru zemlju. Svojim je učenicima nasamo protumačio njezin smisao i značenje; u njoj su istaknuta četiri načina na koja ljudi odgovaraju na Božje istine. »Vi dakle poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je posijano u srcu. To je onaj posijan uz put. A na kamenito tlo posijan, to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan. I nastane li nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazni. U trnje posijan, to je pak onaj koji sluša Riječ, ali briga ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva guše Riječ te postaje besplodna. A na dobru zemlju posijan, to je onaj koji Riječ sluša i razumije, koji onda rod donosi i daje: netko stostruko, netko šezdesetostruko, netko tridesetostruko.« Mt 13, 18 ‒ 23.

Isus je svojim apostolima tumačio smisao prispodoba te im pojašnjavao slojevitija i dublja značenja od onih koja je iznosio svima koji su ga slušali. »Vama je dano spoznati tajne kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano!« (Mt 13, 11.) Apostoli su bili upućeni u tajne Isusova nauka, a te su spoznaje prenosili propovijedanjem i poučavanjem kršćanskih zajednica.

Prispodobe su središnji način prenošenja Isusovih istina. Čitanje, proučavanje i promišljanje evanđeoskih prispodoba ključni su za razumijevanje njegova nauka.

Zato je Isus poručio: »Svakoga dakle tko sluša ove moje riječi i izvršava ih, usporedit ću s čovjekom mudrim koji sagradi svoju kuću na stijeni. I spusti se kiša, i nadođu bujice, i zapušu vjetrovi, i sruče se na onu kuću, i ona ne padne — jer bijaše utemeljena na stijeni. A svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, bit će nalik čovjeku ludu koji sagradi svoju kuću na pijesku. I spusti se kiša, i nadođu bujice, i zapušu vjetrovi, i jurnu na onu kuću; i ona se sruši — i velika bijaše ruševina njezina.« (Mt 7, 24–27.)

‒ Popis evanđeoskih prispodoba ‒

▪ Prispodobe u jednom evanđelju: